HUMANIST – Prica o kucnoj disciplini

Djecak je indigo humanist. Kad je bio u posjeti kod bake, dogodio se nezgodan incident. Na bakinom krevetu sjedio je lijepi muzicki klaun s porculanskim licem, poklon njnog supruga. Tuzno klaunovo drzanje podsjetilo je djecaka na nesto iz njegove “proslosti” pa je razbio lutkinu glavu u tisucu komada. Ucinio je to sa velikom zestinom i zarom. Baka je bila u soku. Djecaku je bilo svega odprilike 4 godine, i nije bio kriv za svoj postupak. Nakon sto je malo dosla k sebi (vec je pokupila djelove lutke stavivsi ih na krevet), baka je upitala drscucim glasom: “Koja je tvoja najvaznija igracka?” Malisan je odgovorio: “Policijski kamion.” Baka je na sve to rekla: Mogu li doci sad k tebi u kucu i razbiti tvoj novi policijski kamion?” Ne mozes, rece djecak, razgoracivsi oci. “Gle, ova kuca pripada djedu i meni, a mi ne razbijamo namjerno stvari u kci.” Nastavila je: “Zelimo da nam kuca bude sretna, pa kad bi ti bio baka, sta bi rekao djecaku da sada ucini?”

Djecak je razmisljao u svojoj glavici o situaciji i rekao: Vjerojatno mi treba malo odmora.” Otisao je u drugu prostoriju kuce, odvojene od zabave koja je bila u punom jeku, zatvorio je vrata i sjedio je posve sam. Za nekoliko minuta, baka je usla u sobu i razgovarala s djecakom o ljutnji, strahu i pozitivnom izrazavanju (naravno, sve jezikom cetverogodisnjaka).

(ovdje sam bio jako mali)

Ovdje imamo tipicno Indigo humanista (koji voli ljude i slobodu), bira odmor za odvajanje od drugih, cak i u svojoj ranoj dobi. Ovo samonametnuto ogranicenje bilo je za djecaka postena razmjena za njegovo neprikladno ponasanje.

Baka ima sada divnu novu lutku u obliku anđela, poklon dobrog prijatelja, a lice te lutke je od tkanine.

IndigoDj