HUMANIST – Prica o kucnoj disciplini

Djecak je indigo humanist. Kad je bio u posjeti kod bake, dogodio se nezgodan incident. Na bakinom krevetu sjedio je lijepi muzicki klaun s porculanskim licem, poklon njnog supruga. Tuzno klaunovo drzanje podsjetilo je djecaka na nesto iz njegove “proslosti” pa je razbio lutkinu glavu u tisucu komada. Ucinio je to sa velikom zestinom i zarom. Baka je bila u soku. Djecaku je bilo svega odprilike 4 godine, i nije bio kriv za svoj postupak. Nakon sto je malo dosla k sebi (vec je pokupila djelove lutke stavivsi ih na krevet), baka je upitala drscucim glasom: “Koja je tvoja najvaznija igracka?” Malisan je odgovorio: “Policijski kamion.” Baka je na sve to rekla: Mogu li doci sad k tebi u kucu i razbiti tvoj novi policijski kamion?” Ne mozes, rece djecak, razgoracivsi oci. “Gle, ova kuca pripada djedu i meni, a mi ne razbijamo namjerno stvari u kci.” Nastavila je: “Zelimo da nam kuca bude sretna, pa kad bi ti bio baka, sta bi rekao djecaku da sada ucini?”

Djecak je razmisljao u svojoj glavici o situaciji i rekao: Vjerojatno mi treba malo odmora.” Otisao je u drugu prostoriju kuce, odvojene od zabave koja je bila u punom jeku, zatvorio je vrata i sjedio je posve sam. Za nekoliko minuta, baka je usla u sobu i razgovarala s djecakom o ljutnji, strahu i pozitivnom izrazavanju (naravno, sve jezikom cetverogodisnjaka).

(ovdje sam bio jako mali)

Ovdje imamo tipicno Indigo humanista (koji voli ljude i slobodu), bira odmor za odvajanje od drugih, cak i u svojoj ranoj dobi. Ovo samonametnuto ogranicenje bilo je za djecaka postena razmjena za njegovo neprikladno ponasanje.

Baka ima sada divnu novu lutku u obliku anđela, poklon dobrog prijatelja, a lice te lutke je od tkanine.

IndigoDj

Kud god krenula, bit cu s tobom, sipati sjajne zvijezde na tvoje staze, zebnje, zanosa i vjernosti. Darivali  su te patnjom raznom, nerazumijevanjem, novom nadom i ceznjom velikom. Zaokupljena si zauzetoscu za druge. tihom sucuti, samocom, mukom i malom rukom onemocalom. Uvijek cu te  slijediti, ohrabrenjem u prolazu kojem se ne nadas i plavim mislima,  zeljama za koje nikada neces saznati. Dajem ti ono sto i sama imam, Ljubav je to! Koju sam blagosljivljala, ljubav koja iponekad scrpljuje ali i spunjuje i hrani nasu vjecnu dusu. Moja malena!

Indigo

O INDIGO DJECI

Barbra Dillenger, dr.sci.

U svojoj opservaciji o Indigo malisanima Nancy Tappe otkrila da postoje cetiri tipa: humanist, konceptualac, umjetnik i interdimenzionalac. Između njih postoje slicnosti u ponasanju, ali i znacajne razlike. Tako da se ovdje navode tri stvarna zivotna iskustva s Indigo djecom: jedno sa umjetnikom, slijedece s humanistom i jedno s konceptualcem.

UMJETNIK – Prica o zivotnoj zadaci

Travis je Indigo umjetnik. Ima talenta za glazbenu umjetnost. Na prvom svom koncertu svirao je na mandolini. Sakupio je malisane i osnovao je bend mladih Indugo petogodisnjaka i nakon vise pobjeda na raznim nacionalnim natjecanjima, snimio je s devet godina njihov prvi CD. Kada je imao 14 godina, izdao je solo album sa 10 vrhunskih hitova. Uglavnom sve pjesme je napisao i odsvirao on osobno. Prema glazbenom kriticaru iz Chicago Tribunea, smatra se Mozartom na mandolini.

Na njegovom koncertu desi o se slijedeci incident.
Moj suprug i ja smo otisli i to samo zbog njega, da ga slusamo kako svira pred publikom oko 3.000 ljudi. Dok sam bila u zenskom WC-u, cula sam dvije zenske osobe kako razgovaraju. Jedna je govorila:”Moj je suprug inzistirao da svakako dođem. Predpostavljao je da ce mi to pomoci da se osjecam mnogo bolje.”
Slusala sam je i shvatila da je tek rodila dijete. Dijete je umrlo dva tjedna nakon poroda, a ona je jos uvijek nosila odjecu za mlade majke. Srce mi se ispunilo tugom. U međuvremenu se Travis pojavio na pozornici. Tjekom svirke, odsvirao je pjesmu koju je napisao s 9 godina:”Press On”(Nastaviti dalje), a koja je govorila o smrti njegova djeda. Ta pjesma je bila jedna od mojih najdrazih pjesama, govorila je o mnogim zivotnim iskustvima i kako, s Bozijom pomoci, moramo nastaviti neumorno dalje. Nakon dugackih ovacija, koncert je zavrsio; pogled mi je pao ponovo na onu istu mladu zenu koju sam vidjela u zenskom WC-u. Razgovarala je sa Travisom. Rekla mu je sa suzama u ocima:”Ova zadnja pjesma koju si pjevao pomogla mi je ozdraviti. Hvala ti. Tako mi je drago sto sam dosla!” Travis joj je zahvalio; kada je nestala iz vida, okrenuo se svom gitaristi i rekao pravim tinejdzerskim zargonom, udarivsi ga s podignutim dlanom o dlan:”Tako je – o tome se zapravo i radi.” Moje je srce ponovo poskocilo od radosti, zraceci zivot, cijelim mojim tijelom. On jos uvijek svira i konponira u zreloj dobi od 17 godina. Prava Indigo mlada zvijezda na svom zivotnom zadatku.

Indigo

“Na mojoj prvoj indigo radionici imali smo roditelje i djecu. Dolazili bi odgajatelji da se pobrinu za malisane, po jedan odgajatelj na cetvero djece. Poslije podne, donijeli bi djecu i roditelji su mogli gledati kako se sa njima radi i postavljati pitanja. Imali smo staru elektricnu pisacu masinu i stavili je na sredinu poda i sve nase male stvari oko nje. Nije bilo racunala a ovi malisani su djeca elektronike pa je jedno dijete sjedilo za pisacom masinom a druga su se djeca igrala. Bio je to nevjerojatno zadivljujuci eksperiment. Igrajuci se do njega bi doslo drugo dijete pa trece, sjelo i promatralo. Malisani su to prolazili kao da cekaju u redu, ali reda nije bilo.”

- Tocno, jer takva djeca ne cekaju u redu.

Stvarno je to istina a roditelji su to promatrali. Samo je jedno dijete od njih 15 otislo i sjelo u krilo roditelja. Ostali nisu uopce obracali paznju na njih.

- Koje je godine to bilo?

1984. godine. Ovi malisani …… sve sto traze je da ih se postuje kao djecu i da ih se tretira kao ljudska bica, ne praveci razliku između ostale djece i odraslih.

Indigo

Prijateljica ima unuka starog cetiri godine. Otisla je u Santa Barbaru u posjetu, te je izvela svoju snahu i Zaharija, svog unuka, van na veceru. Majka se stalno hvalila s ocjenama maloga Zaharije, s njegovim plivanjem i kako njegov ucitelj u skoli kaze da mali brzo uci te savrseno reagira. Naprosto se nicega ne boji. Otisle su vrlo lijep restoran i namjeravali su pojesti veliki desert od cokoladnog moussea; djecak se tome veoma radovao. Iznijeli su desert i za svu pompu i stavili ga na sredinu stola i svakom servirali zlicu da s njom jede. Razgoracio je oci, nasmijao se, pruzio ruku, povukao je desert k sebi i zapoceo jesti. Samo je sjedio i jeo pa je konacno majka rekla:”Znas li sto znaci biti neustrasiv?” spustio je zlicu, namrstio se, pogleda ju i rekao:”DA, znam.” “Sto mislis da to znaci?”, upitala ga je. On na to odgovori:”Vjerujem u sebe!” Dijete staro cetiri godine. Njemu je neustrasivost znacila bas to.

Zaharijina izjava bila je veoma jasna. Takva djeca vjeruju u sebe. Ako im pokusate reci da cine nesto lose dok vjeruju u sebe, znaju da ne znate o cemu pricate. Stoga savjetujem roditeljima da postave granice, ali neka djeci ne govore da nesto ne cine. Umjesto toga recite:”Ali zasto mi ne objasnis zasto to zelis uciniti? Sjednimo i razgovarajmo o tome. Sto mislis da ce se desiti? Igraj se malo samnom: Sto mislis da bi se desilo da si to ucinio?” Kada vam dijete kaze sto misli da bi se desilo, upitajte;” U redu i kako bi to rijesio?” Zatim ce vam reci kako bi to ono rijesilo. Tako se mora postupati sa Indigo djetetom, jer inace nece sudjelovati – osim ako nemate Indigo humanistu – i uopce nece htjeti razgovarati o tome. – Kad kazete dijete, na koju dob mislite? U trenutku kad pocnu razgovarati, razgovarajte s njima otvoreno. Nastojte da kazu sve sto imaju za reci. – A sto da radim ako su jako mali? Mozete to uciniti i dok su bebe. Brbljajte s njima – razgovarajte s njima. Neka slusaju vase brbljanje. “Sad cemo ti promijeniti pelene. Doista to moramo uciniti, inace ce te peci koza, pa ces nakon toga biti zadovoljan a i ja skupa s tobom. Neces plakati a ja necu morati brinuti. Svi cemo biti zadovoljni, jel’da? promijenit cemo tvoju pelenu.” – spomenuli ste jednu drugu veoma vaznu temu: postupati prema djeci kad pocnu razgovarati kao prema odraslima.

Toj djeci se ne moze “govoriti s visoka”. Ucinite li to, pljunuiti ce vam u lice. Ona ne postuju ljude na osnovi njihove dobi ili bora na licu. Postovanje Indigo djece se mora zasluziti. – Sto nismo ovdje spomenuli a zeljeli biste da ucitelji znaju o toj djeci? Mislim da bih rekla:”Samo ih slusajte.” Slijedite svoje srce i prestanite s autoritativnim ponasanjem. Neka vam djeca kazu sto im treba. Zatim im recite zasto im to ne mozete dati ili zasto je dobro da to imaju. Doista, samo ih trebatre slusati. To je sve. Indigo djeca su vrlo otvorena. – Ponovno, biti prisutan. Tocno. Ako zlostavljate Indigo djecu, ona ce otici u skolu i reci ucitelju, ili ce nazvati policiju. Sigurno ste culi za mnoge slucajeve kroz zadnjih godina kad su dvogodisnja i trogodisnja djeca spasila svoje roditelje nazvavsi policiju ili slicne stvari. Ako se takva djeca zlostavljaju, ona ce se automatski obraniti vlastima. Ona ce to uciniti, a mi cemo se zbog toga uzrujati. – Volim ih nazivati DUGINIM MOSTOM obzirom na to gdje se mi nalazimo glede njih. Mislim da je to istina. Zovemo ih mostom iz trece u cetvrtu dimenziju. (O tome u slijedecem postu).

Indigo

NASTAVAK:

- Dobro, prijeđimo na neka druga pitanja. U skladu s vasim saznanjima, kada su prvi puta zamijecena Indigo djeca i koliki je danas njihov udio u postotcima novorođene djece?

Tvrdim da su Indigo djeca 90% djece mlađe od 10 godina. Neznam tocno kada su se pocela pojavljivati, ali znam kada sam ih prvi puta pocela promatrati. Moja knjiga “Razumijevanje vasega zivota putem boje” tiskana je 1986 godine, pa znam da sam ih pocela primjecivati prije toga. Mislim da je to bilo 1982 godine. Primjecivala sam ih znatno prije toga ali ih nisam opisivala. Sve do 1985. g. nisam bila sigurna hoce li ta djeca ostati na Zemlji.

- Postoje i razliciti tipovi Indigo djece? Ako postoje, koji su to tipovi i kakve su njihove osobine?

Postoje cetiri razlicita tipa, a svaki od njih ima svoju svrhu:

1. HUMANIST: Prvo, postoje indigo humanisti koji trebaju raditi sa masama ljudi. To su sutrasnji lijecnici, pravnici, ucitelji, prodavaci, poslovni ljudi i politicari. Oni ce sluziti masama i hiperaktivni su. Izrazito su drustveni. Razgovaraju sa svakim, bilo kada, na veoma prijateljski nacin. Imaju i veoma izrazena misljenja. Tijelo im je prilicno glomazno i, kao sto sam rekla, hiperaktivni su i ponekad se zabiju glavom u zid, jer zaboravljaju zakociti. Ne znaju se igrati sa jednom igrackom, moraju izvuci sve van, sve lezi naokolo, a oni se onda mozda s njima igraju a mozda i ne. Kad im kazete da pospreme svoju sobu, morate ih vise puta na to podsjecati, jer im nesto drugo lako odvuce paznju. Oni naime odlaze u svoju sobu, zapocinju s pospremanjem, sve dok ne ugledaju knjigu. Zatim sjednu i pocinju citati.

Jucer sam letila avionom, a neki mali indigo, star 3 godine, skakutao je okolo u nastojanju da privuce paznju. Majka mu je dala da proucava upute o sigurnoj voznji, on ih je otvorio zajedno sa svim slikama. Sjedio je veoma ozbiljno, kao da ih cita, zaista veoma ozbiljno i udubljeno. Proucavao je je upute nekih pet minuta i znam da ne zna citati, ali vjerujem kako je on mislio da zna. Takav je Indigo HUMANIST.

2. KONCEPTUALAC: Zatim imate indigo konceptualca. On se vise bavi planovima nego ljudima. Oni ce biti buduci inzinjeri, arhitekti, dizajneri, astronauti, piloti i vojni casnici. Nemaju nespretnu građu tijela, a u djetinjstvu cesto izgledaju poput atleticara. Bave se nadziranjem ljudi, osobito sinovi rado nadziru svoju majku ili kceri svog oca. Ako im to ne uspije, imaju velikih problema. Ova vrsta indigo sklona je ovisnostima, osobito drogama tijekom tinejđzerskog razdoblja. Roditelji trebaju pazljivo promatrati njihove obrasce ponasanja i kad se pocnu skrivati ili govoriti stvari poput: “Kloni se moje sobe”, onda bi im mame trebale pretraziti sobu.

3. UMJETNIK: Onda imate indigo umjetnika. On je mnogo osjetljiviji, a cesto i manji rastom ali ne uvijek. Vise je obuzet umjetnoscu. Kreativni su i to ce biti buduci ucitelji i umjetnici. S cim god da se bave, bit ce to na veoma kreativan nacin. Bave li se medicinom, postat ce kirurzi ili znanstvenici. Pocnu li se baviti umjetnoscu, postat ce vrhunski glumci. U dobi između 4 i 10 godina, mogli bi pokazati zanimanje za petnaestak razlicitih kreativnih vjestina – a baviti se nekom od njih pet minuta i ostaviti ju. Tako majkama slikara ili glazbenika uvijek govorim: “Ne kupujte instrumente, iznajmite ih!” Indigo umjetnik moze raditi s pet ili sest razlicitih instrumenata, a kad dođe u tinejđersku dob, izabrat ce neko podrucje, ustrajati na njemu i postati pravim umjetnikom.

4. INTERDIMENZIONALAC: Zatim imate cetvrti tip indigo interdimenzionalca. Oni su veci od od druge Indigo djece, a u dobi od 1 – 2 godine, nista im ne mozete reci. Oni kazu: “Ja to znam. Ja to mogu. Ostavi me na miru.” oni ce donijeti nove filozofije i nove religije u svijet. Mogu biti tirani, jer su znatno veci i ne uklapaju se kao druga tri tipa Indigo djece.

Od svih fizickih boja u sljedecih 20 godina sve ce nestati osim crvene, međutim sada govorimo samo o zivotnoj boji. Ostat ce samo mentalne boje: broncane, zute i zelene i duhovne boje: plava, ljubicasta. Indigo konceptualac zamijenit ce broncanu, zelenu i ljubicastu. Indigo umjetnik ce zamijeniti plavu i ljubicastu na sve cetiri razine.

- A oni ce biti intuitivni?

Zeljela bi ispricati pricu, desila se ovoga jutra. Prijateljica ima unuka starog cetiri godine ……. Prica slijedi u sljedecem nasavku !!!??? Pozdrav od

Indigo !

UVOD

Nancy Ann Tappe

Intervju vodila Jan Tober

(1. dio)

Nancy, vi ste prvi uocili i pisali o indigo pojavi u vasoj knjizi “Razumijevanje vaseg zivota putem boje”? Sto je Indigo dijete, i zasto ih tako nazivamo?

Zovemo ih Indigo djeca , jer to je boja koju “vidim”.

- Sto to znaci?

Zivotna boja. Promatram zivotne boje ljudi da bih saznala kakav je njihov zadatak ovdje na zemlji – sto trebaju ovdje nauciti, sto sve u zivotu trebaju svladati. Sve negdje do osamdesetih godina dvadesetog stoljeca mislila sam da cu morati dodati jos dvije boje ovom sustavuj jer su dvije boje nestale. Nestala je boja fuksije te grimizno – ljubicasta boja. Stoga sam mislila da ce te dvije boje biti zamijenjene. Zaprepastila sam se kad sam nasla osobu u boji fuksije u Palm Springsu, jer je ova boja nastla pocetkom dvadesetog stoljeca. Govorila sam svakom da ce biti jos dvije zivotne boje vise, ali nisam znala koje. Trazeci te boje, “ugledala” sam indigo. Istrazivala sam na drzavnom sveucilistu u San Diegu, pokusavajuci dodati opsezan psiholoski profil koji bi mogao izdrzati akademsku kritiku. U to je vrijeme sa mnom radio psihijatar dr. McGreggor. Radi u djecjoj bolnici, ali bio je prvi koji je doista primjetio. Naime njegova je supruga rodila dijete a smatralo se da je nerotkinja. Dijete je rođeno sa veoma jakim sumom na srcu, pa me je nazvao i zamolio da dođem i pogledam njegovog decka te da mu kazem sto “vidim”. Pogledala sam malisana i tocno tada sam se uvjerila kako je rijec o novoj boji koja se nalazi u mom zivotnom sustavu. Sest tjedana kasnije, dijete je naglo umrlo. to je bilo moje prvo fizicko iskustvo koje mi je pokazalo da su djeca razlicita. Tada sam ih pocela pomnije promatrati.

Odustala sam od predavanja u San Diegu 1975.g. pa stoga znam da se to dogodilo ranije.Nisam mnogo razbijala glavu sve do osamdesetih godina kad sam pocela pisati svoju knjigu. Trebalo mi je dvije godine da se knjiga tiska, 1982.god. izaslo je 1. izdanje a 1986 god. sadasnje izdanje. Dakle pojavu sam primjetila negdje sedamdesteih godina.

U osamdesetim godinama opisala sam tu pojavu i zapocela sa postupkom personologije. Na raspolaganju su mi bila neka djeca od pet, sest i sedam godina starosti, mogla sam ih promatrati, “citati” njihovu osobnost i vidjeti ustvari o cemu se zapravo radi. Glavna stvar koju sam naucila bila je da nisu imali “zivotne programe” slicne nasima i da ih jos uvijek nemaju. Nece ih ni imati daljnih 8 godina. U njihovoj 26. i 27 godini uocit cete veliku promjenu na Indigo djeci.

Promjena ce se sastojati u tome da ce njihova svrha biti ovdje. Stariji ce postati vrlo solidni u onome sto cime se bave, a mlađi ce ustanoviti sto zele raditi u svom zivotu.

- Zvuci kao da nekako jos uvijek ovisi o nama sto ce se desiti.

To se jos uvijek istrazuje. Stoga sam stalno odgađala izdavanje knjige o Indigo djeci. Drago mi je da ste vi to uocili.

- Cini mi se da postoji ogroman interes, ogromna potreba da se sazna nesto vise o tome.

Tocno. To je zato, jer mnogi ljudi ne shvacaju Indigo djecu. To su kompjuterizirana djeca sto znaci da ce u njih glava biti zastupljena od srca. Mislim da ta dijeca dolaze na svijet vec s nekim spremnim mentalnim pravilima vizualizacije. Ona znaju da je ono sto vizualiziraju njihovo, ako ga mogu nekako imenovati. To su tehnoloski usmjerena djeca sto mi govori da cemo se u buduce jos vise tehnologizirati. U dobi od 3 ili 4 godine , ona se razumuju u kompjutere sto je problem odraslima u dobi od 65 godina.
To su tehnoloska djeca – djeca rođena za tehnologiju a to znaci da lako mozemo predvidjeti sto cemo dozivjeti u daljnjih desetak godina – tehnologiju o kojoj nismo ni sanjali. Vjerujem da ta djeca otvaraju vrata te dolazimo do tocke u kojoj se vise nista nece trebati raditi osim u nasim glavama.

- Slazem se sa vama.

To je njihova svrha. Ono sto vidim je da ih je u nekim slucajevima ekoloska obuka toliko zablokirala da ponekad ubijaju. Međutim, uvijek vjerujem u paradoks. Mora postojati tama i mora postojati svjetlo da bismo mogli izabrati. Bez izbora nema ni rasta. Ponasamo li se samo poput robota koji nesto slijede, tada nema slobodne volje, pa nema ni izbora, nema nicega. Sada sam napravila malu digresiju, ali s razlogom.
Ono sto sam nedavno govorila svojim studentima je slijedece: ako trebamo vjerovati u nase pocetke, ako trebamo vjerovati nasoj Bibliji, u njoj doista pise:” U pocetku …. Zemlja bijase pusta i prazna, tama se prostirala nad bezdanima” Tako je uvijek bilo. I rece Bog: “Neka bude svjetlost” Stvorio je dobro, stvorio je svijetlo. Nije stvorio tamu, ona je uvijek postojala. A zatim cijeli taj postupak stvaranja bio je neka vrsta oduzimanja razdvajanjem. I rastavi Bog noc od dana, svjetlo od tame, zemlju od neabesa, nebeski svod od zraka, kopno od mora. Rastavio je zenu od muskarca, stvorivsi musko i zensko. Pravilo stvaranja jest odvajanje radi izbora; bez izbora ne rastemo. Tako, ono sto vidim je da smo oduvijek bili okruzeni krajnostima, osobito u ovoj dimenziji. Imali smo krajnje ekstreme – najsvetije od svetoga i najveca zla od zala. Vecina nas spada negdje u sredunu tezeci prema svetosti i grijeseci. Ono sto vidim sada je da je krajnost postala integriranijom.
Prosjecni ljudi postaju najsvetiji od svetih ili najgori od zlih. Ravnoteza doseze sve profinjeniju razinu. Ona djeca – sva ona koju sam vidjela da ubijaju svoje školske prijatelje ili roditelje, bila su Indigo djeca. Među svima njima, samo je jedno dijete bilo Indigo humanist; ostali su bili indigo konceptualisti.

- To je veoma zanimljiva primjedba – da sva djeca koja ubijaju jesu Indigo djeca. Dakle, ono sto cujem da kazete je kako je njihov put vrlo jasan, no nekako njihov zadatak ovdje na Zemlji postaje blokiran, pa im je alternativa rijesiti se onoga sto misle da im prijeci put.

Radi se o novom obliku prezivljavanja. Dok smo vi i ja bili djeca, imali smo neke grozne misli i zeljeli smo pobjeci. No bojali smo se. Ona se međutim ne boje.

- Neustrasivi su jer znaju tko su.

Vjeruju u sebe.

- Dobro, prijeđimo na neka druga pitanja. U skladu s vasim saznanjima, kada su prvi puta zamijecena Indigo djeca i koliki je danas njihov udio u postotcima novorođene djece?

Indigo